ninin dnevnik

srijeda, 04.08.2010.

Dan 2.

Kada sam bila mala pisala sam dnevnik o tuzi, radosti, roditeljima, prijateljima, o njemu koji me pogledao i nasmješio mi se a ja se zacrvenila.... tako sam poslozila brdo bilježnica... a one sada stoje na dnu drvenog sanduka, prasnjave.

Sada sam kao velika pa tu nesto trkeljim...
Kao velika sam pa bi trebala biti ozbiljna.... a u biti sam jos djetinjasta.

....

Dosadno je biti ozbiljan i odrastao.
Nije da se nekontrolirano kreveljim.... ali dosta mi je da mi raspored diktirad radni dan... u slobodno vrijeme odbijam satnicu...ako je to moguce.
...
i nikako ne shavcam te moderne roditelje.
Jutros idem na posao i ona mi prica kako je napokon spavala ovu noc jer se njeno dijete nije budilo. Inace se dijete budi skoro svaku noc i ima otvorene oci ko "mali sismis".... ma cek zasto bi to mene zanimalo? Ne zanm zaso ti roditelji misle da ostale ljude zanima da li njihovo dijete spava, kaki, place....

A zasita nikako ne razumjem kada ti moderni roditelji slave rodjendan svoje djece koja upravo ce navrsiti prvih nekoliko godina zivota! Kao dijete slavi 1.rodjendan. Mos misliti... beba stara godinu dana partija sa ostalim jednogodišnjim bebama.
I nazdravljaju dudama. Kao slave te rodjendane kako bi se djeca zabavljala i druzila... AHA!
Ono sto vidjeh.. druze se roditelji....

Skupe se roditelji svaki sa svojom manjom ili vecom djecom.... i ako su srece puste dijete da trckara okolo, razbija tuđe čaše i namještaj, otvara tuđe poklone, pali vatru pod susjedovom mačkom i gura si pjesak u usta i vice: MAAMAAAAAAAAAAA VIDI MEEEEEEE...
A mama kaze...ODI MALO DO TATE....
A tata s bocom pive u ruci kaze ponosno TO JE MOJ SIN!
A onda mama vidi da si je tatin sin kakicu razmazao po licu a macka frkce i trci sa zapaljenim repom ravno na rostilj sa cevapima... pa kaze ocu svog sina... VIDI KAKO NE PAZIS NA SVOJE DJETE! (kao samo je njegovo.. ona nije sudjelovala u njegovu stvaranju). Pa se PONOSNI RODITELJI posvadjaju jer on je opet pijan, a ona opet ne pazi na svoje dijete... itd...
A svi su krenuli sretno slaviti djetetov 1.rodjendan.

....
Bit ce da sam zaista ostarila.
- 22:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 03.08.2010.

Dan 1.

Razmisljam dok cekam da ves masina opere robu.
Umorna sam...
...od jutarnjeg ustajanja...
...od odlaska na posao....
....od radne monotonije....
...od administracije....
...od kolega kojima se ne da raditi....

Veselim se VIKENDU! Veselim se osjetiti slobodu.... osjetiti mir..osjetiti tisinu..daleko od ljudi...od ljudskih glasova, od automobila... gledati mrava kako nosti tert nekoliko puta tezi od sebe i ne buni se....(nadam se da se ne buni....ne cujem mravlji jezik;))..
A mi..mi ljudi...uvijek nadjemo razlog za sve...

Jucer sam bila u trgovini. Kazem prodavčici da bi 20 dkg mortadele s maslinama, ... a ona mi pokaze neki okrajak sivkasto zelene mortadele "Da li mi to odgovara, jer ona nece rezati nvo pakiranje dok ovo ne potrosi!"
Trenutak sam stala...mozdane vijuge mi procesuiraju ovo sto sam cula i gledam... nije mi jasno. A tada ugledam nova pakiranja ... A tada mi klikne... Ma njoj se ne da raditi. Jer ...da li bi ona jela za marendu taj suho zeleni okrajak tzv mortadele....? Mislim da ne...
I zahtjevam izricito novo pakiranje...
Nisam razmazena. Znam da u Africi ima gladne djece. Ali ne bi ni njima dali taj komad potencijalno pokvarenog mesa.
I osim toga namucim se zaraditi novac kojim placam... i zelim da to sto dobijem bude koliko toliko kako treba.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Stavrno su mi interesantni mravi. Kako nose teret. I ako im je pretesko u pomoc im stize mrav kolega... pa onda skupa se natezu i vuku amo tamo komadic kore kruha...ili..nekakvu sjemenku...

Ljudi nisu takvi. Jedva cekaju da spuste i nekome...
Ili da otezaju....
Ima jedna Barbika koja stalno izbjegava biti dezurna...jer joj je to jako stresno.
(mi ostali smo naime bazdareni pa ne osjecamo stres.. mos si misliti). I tako..njoj je to stresno..pa ne dodje na posao. Samo javi preko svog Kena da je u shopingu. Ili da je dobila probavne tegobe od same pomisli na dezuranje..
I gle...to joj se tolerira...to naime nikome od sefova (tih vrhovnih bogova) nije cudno ni sumnjivo....
Mozda vjeruju u taj silni stres.,.. ili mozda ..
...ne znam...
Jednostavno ne znam. Mislim da je sve otislo k vragu...i to strmoglavo.


- 16:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.